Koje greške najčešće pravimo u tumačenju govora tela i kako one utiču na svakodnevnu komunikaciju?
Koliko puta vam se desilo da neko pogrešno protumači vaš govor tela? Niste imali situaciju možda kada ste bili ozbiljni, a ljudi su vam prilazili i pitali zašto ste tužni/ljuti ili šta nije u redu?
Naš mozak je lenj i sklon je generalizaciji po principu „ovo sam već video i to znači to.“ Zato se često dešava da neki neverbalni signal koji smo primetili kod druge osobe previše brzo i pogrešno protumačimo. Sigurno ste svi čuli milion puta kako prekrštene ruke znače da se osoba zatvorila i da je defanzivna. Ovo tumačenje može biti tačno, ali statistički samo u 2 od 10 slučajeva. Ostale mogućnosti su kao što smo videli u prethodnim poglavljima: osobi je hladno, osobi je tako prijatno, osoba se oseća malo neprijatno u društvu ljudi koje ne poznaje, itd. Zato stalno ponavljamo, a bilo bi dobro da i vi pođete od te premise, da je važan kontekst u kome se neki gest pojavljuje.
Mnogo je razloga za greške, ovde ćemo navesti najvažnije i najučestalije od njih:1.premalo tumačenja: dok sa nekim razgovaramo koncentrišemo se samo na njegove reči, a neverbalne znake potpuno zanemarujemo. Ovo se svima dešava jer nas niko nije učio kako da posmatramo ljude i na koje gestove da obratimo pažnju, kao ni koje je njihovo značenje ako neki i uočimo.
2.Previše tumačenja: pokušavamo da pridamo značenje svakom neverbalnom znaku koji vidimo. Problem kod ovog načina posmatranja i analize ljudi uglavnom vuče korene iz takozvane YouTube edukacije, odnosno praćenja samozvanih eksperata koji su čitali blogove drugih ljudi i skidali tekstove i klipove sa interneta iz nekredibilnih izvora, odnosno od ljudi koji su amateri kao i oni sami. Savet: pre nego što odlučite da zapratite YT kanal nekog “eksperta” za govor tela, proverite da li je objavio neku knjigu, da li postoji neki intervju sa njim/njom objavljen na digitalnom portalu kome verujete i takođe obratite pažnju da li često objavljuje “analize” govora tela kriminalaca ili ubica iz poznatih policijskih slučajeva. Sva je prilika da kopiraju materijale koje su pokupili na drugim medijima ili od priznatih stručnjaka za neverbalnu komunikaciju.
3.Ne vidimo neslaganje ili razliku između reči osobe i njenog govora tela i stoga nam promiču važni signali koji ukazuju na pravo emocionalno stanje sagovornika. Nije bitno samo da slušamo šta nam neko govori i kojim tonom, već i na koji način neverbalno opisuje to o čemu nam govori. Nekada su ti protivrečni signali veoma očigledni, dok u većini slučajeva treba istrenirano oko da ih primeti u realnom vremenu i u skladu sa tim usmeri komunikaciju kako bi došao/došla do istine u razgovoru.4.Gestove posmatrano pojedinačno i izolovano, a ne u skupovima. Ovo je jedna od najvećih grešaka jer izolovan gest poput češanja nosa ili gledanja u stranu ne mora apsolutno ništa da znači. UKoliko se javi u kombinaciji sa drugim gestovim,a tada možemo donositi zaključak o onome što smo videli.
5.Svuda tražimo znake da nas neko laže i pokušavamo svaki gest koji vidimo da uklopimo u grupu gestova obmanjivanja.Velika je verovatnoća da osoba koja stalno sumnja u druge ljude ima problem sa samopoštovanjem, samopouzdanjem ili nekim traumama iz porošlosti ili detinjstva sa kojima se nije suočila i koje nije prevazišla.
Leave a Reply